Je ne regrette Rien

Sunce je izašlo prvi put ove godine..spavam već danima,jer me ponedjeljak slomio.Znaš braca su kući a ja kao i obično ponedjeljkom idem na kurs, imala sam jako loš predosjećaj koji me nazalost nije prevario..bila sam s K citav dan,i nemam trenutno rijec da ga opisem ali sve je u superlativu,more zbrkanih misli..

Blue eyes Like a deep blue sea..
On a blue blue day,Blue eyes..
Baby's got blue eyes
When the morning comes
I'll be far away...

Izlazim s kursa u 9 i javljaju mi da su linije odgođene i da ne mogu kući..i tako ti ja ustanem u Sa,STUCK!!..sve bi to nekako podnošljivo bilo da me mama i tata nisu raskomadali preko telefona XD..pun stan ljudi i na kraju me poljubi D,osoba koja je ruku na srce lijepa ali ga nikad nisam pogledala na taj nacin,nikad ga ustvari nisam gledala.. jer je tu previse veza iz proslosti povezano nasim prijateljima..
ujutro sjedim na stanici na pofalićima u 6 sati,i cekam autobus..
ledena ulica,glasni tramvaji i previse ljudi koji trce na posao ovako rano..
najmladja sam na cesti,previse zbrkanih misli i osjecaj da ce sutra sve biti bolje kad se naspavam...
a spavam vec 3 dana :(((((((((

Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha..Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mesta, željela bih da se vrati..


I will write to tell you what's going on..
But you won't miss nothing
but the same old song...

Vaše vrijeme je ograničeno. Ne rasipajte ga živjeći nečije tuđe živote. Nemojte da budete uhvaćeni u zamke dogmi; ne živite u skladu sa rezultatima razmišljanja drugih. Ne dopustite da tuđa mišljenja nadglasaju vaš unutrašnji glas, srce i intuiciju.

dedo je bolestan..strah da cu baš njega prvog izgubiti je neopisiv,neka unutrašnja bol kojoj ne dam da me jede..nekad suza,nekad osmijeh me ozari...razvučem usta, kad mu pogledam upale,zagasito plave oči..tješim se da nije izrazito mršav i da je ovo samo još jedna u nizu bolesti koju će on vojnički podnijeti...da će stajati čvrsto na nogama i smijati se na dan moje mature ...


granice nisu nista drugo
do linija u atlasu,
al' jesu stvarne onda kad idu
od srca ka srcu..
I sat kuca i vreme leti
al' i dalje boli kad se sijetim..


Nisam kontala da sudbina zna i drugacije da nam srusi sve..da srusi sne, jer ljudi odlaze cesto bez pozdrava,cesto bez obraza..stide se svog odraza u ogledalu..Al' ja sam tvoja i ti si moj..i dalje nemam sta da dodam..covjece, krv nije voda budi joj odan.....

Nakon svega u životu konačno shvatiš........
Najvažnija stvar u tvom životu je porodica..
Postoje ti dani kada ih voliš i kada ih ,baš suprotno, ne voliš..
Ali na kraju to su uvijek ljudi kojima dolaziš nazad kući..
Ponekad je to porodica u kojoj se rodiš a ponekad je to ona koju ćeš sam da stvoriš..


Now and then I think of when we were together..
Like when you said you felt so happy you could die..
I told myself that you were right for me,
But felt so lonely in your company..
But that was love and it's an ache I still remember..

You can get addicted to a certain kind of sadness
Like resignation to the end,
Always the end..
So when we found that we could not make sense,
Well you said that we would still be friends..
But I'll admit that I was glad that it was over..

But you didn't have to cut me off..
Make out like it never happened
And that we were nothing..
And I don't even need your love..
But you treat me like a stranger
And that feels so rough..
No you didn't have to stoop so low..
Have your friends collect your records
And then change your number..
I guess that I don't need that though,
Now you're just somebody that I used to know..

Now and then I think of all the times you screwed me over..
But had me believing it was always something that I'd done..
But I don't wanna live that way..
Reading into every word you say..
You said that you could let it go,
And I wouldn't catch you hung up on somebody that you used to know

 Toliko ljudi vuku se u kolonama
 u svojim urnama na cesti..
ti ne vidis nikoga na koga bi sad racunala,
bar jednog kojeg vridilo bi sresti



Žao mi je što nisam rođena ili malo gluplja ili malo pametnija..Gluplja da ne primjećujem pojedine stvari oko sebe ili pametnija da ih primjećene ne komentarišem ni na ovakvim stranicama čak..ali šutim,jer ako išta pametno naučim ovdje to će valjda biti moć trpljenja,samosavlađivanja..


On je prvi put sreo nekog kao ja,a ja sam naprotiv,već imala posla sa osrednjim krdom njemu sličnih..

Pod njegove plahte kako si to zalutala
neki ljudi ne smiju se sresti
ne postoji slamka da bi se za nju drzala
dok mu nosis nenadane vijesti

Ljudi se kvare, valjda si to naucila
ni on nije kakav ti se cini
potonulu ladju sakrit ces ispod jezika
usidrena tajna u tisini

Usne su se razvukle u blagi osmijeh..Gledala sam kroz prozor 2 puna sata u snijeg..Zaboraviš koliko te male stvari čine sretnim..S ljudima je drugačije-One koje viđaš svaki dan,zaboraviš koliko ti zapravo znače..

NE TREBAŠ POKUŠAVATI BITI RAZLIČIT..DOVOLJNO JE DA BUDEŠ DOBAR-TO JE DANAS VEĆ DOVOLJNA RAZLIKA..


Nisam bila vani od utorka..i sinoc sam saznala da je od moje nekad najbolje drugarice tata imao srcani udar..znas na pocetku me ta vijest rastuzila i odmah sam uzela telefon u ruke,ali me poput šamara nesto spriječilo..samo mi je kroz glavu proletjelo kako je ona uživala kad je meni bilo najteže..i meni je bilo tesko i to je trajalo godinama .naravno ne zelim reci da se ja radujem sada.daleko od toga.iskreno se nadam da će joj tata ozdraviti,ali to je sve..


POSTOJE U NAMA NEKE NEPREVODIVE DUBINE..
POSTOJE U NAMA NEKE STVARI NEPREVODIVE U RIJEČI...NE ZNAM...


Sinoc me taj snijeg podsjetio koliko su danasnji prijatelji bolji..i na neki način ovo je moj mali ritual kada im se zahvaljujem..jer danas je vrlo malo dobrih ljudi a jos manje prijatelja..



                    I've spent so much time
       
        throwing rocks at your window,

            That I never even knocked

                  on your front door..